Glas za životinje
	Kazalo brošure o Zakladi Gabriele Za uvod Božanski dah struji i kroz prirodu i životinje Tradicija ne opravdava okrutnost Materijalizam ide prema kraju Životinje trebaju životni prostor Nastanak modernog "kultiviranog krajolika" Miroljubiva zemljoradnja Jedinstvo života Ljudi i životinje opet postaju prijatelji Zakoni vječnog Stvoritelja protive se hotimičnom lovu i progonu životinja Kraljevstvo mira postaje vidljivo Kako možete pomoći?
	Životinjske priče sa Milosrdne zemlje
	Najnovije vijesti sa Zemlje mira
	Radost za životinje
	Daljnja literatura i linkovi
	Download brošura i letaka
	Sakupljanje potpisa za zaštitu životinja i protiv lova
	Kontakt, narudžbe
	Kako možete pomoći?
	Akcija »Već i 1,- kuna pomaže!«
	Mi želimo imati kuma
	Pismo lovcima
	Impressum

Još nikada do sada nije čovjek nanosio životinjama toliko patnje kao u našim danima:

- U štalama za masovni uzgoj životinja, žrtve moderne mesne industrije na najužem prostoru provode bijedan život. Zbog straha i agresije one se međusobno ozljeđuju. Svinje jedna drugoj grizu uši i repove, kokoši si međusobno čupaju perje i kljucaju se do krvi, nesilice vegetiraju u krletkama čija je površina manja od lista papira formata A4. Da bi se obuzdala agresija životinja, kokošima se spaljuju kljunovi, svinjama lome zubi, a pijetlovima odsijecaju prsti. Za životinje se podrazumijevaju uvjeti života koji ih doslovno čine poremećenima, što iziskuje stalno davanje psihofarmatika i antibiotika. Trećina žrtava i pored toga obolijeva i umire još u štali.

- Nakon mučenja u štalama masovnog uzgoja, slijedi mučan put u klaonicu. Svi mi poznajemo slike: stisnuta goveda, ovce, konji, svinje, perad, žedni i nasmrt iscrpljeni, teško ozlijeđeni, umirući ili već mrtvi u teretnim kolima i brodovima. Živa roba je prilikom transporta nemilosrdno ispaćena vrućinom, žeđu, hladnoćom i glađu, strahom u neugodnom okruženju, udarcima, batinama i strujnim udarima. Tko više ne može na noge, bit će ako ustreba, dizalicom i sajlom podignut na palubu broda. Mnoge životinje stižu na odredište polomljenih kostiju, oslijepljene, iskrvavljene.

- U klaonici tada čeka posljednja muka. Perad je živa obješena za noge s glavama na dolje na tekuću traku i vučena kroz elektriziranu vodenu kupelj, da bi se životinje prije klanja omamilo. Kod goveda i svinja omamljivanje se provodi električnim kliještima ili ugljičnim dioksidom. Nerijetko neuspješno. Životinje se opet bude i bivaju pri punoj svijesti zaklane i iskrvarene. Neopisivi strah obuzima žrtve kada ih se kroz uske prolaze tjera prema omamljivanju i klanju. One stalno zastaju i viču, no one koje dolaze iza njih tjerane naprijed, guraju ih. Novi krikovi pred mjestom omamljivanja. Mesari nose štitnike za uši.

- Životinje koje ne jedemo, podvrgavamo specijalnim torturama u znanstvenim laboratorijima. Razbolijeva ih se da bi se testirali medikamenti; operira se, transplantira i amputira, uštrcava se otrov izravno u trbušnu šupljinu ili u pluća, ili se metalnim šipkama probadaju lubanja i mozak. Putem takvog mučenja testira se primjerice djelovanje otrova i reakcija na bol, zbog čega se životinje dijelom pri punoj svijesti satima i danima moraju previjati u grčevima. Svake godine u svijetu biva pokusima ubijeno oko 300 miliona životinja: miševa, štakora, ptica, riba, kunića, pasa, mačaka, majmuna, ovaca, sve do goveda i konja.

- A da ne bi bilo pošteđeno niti jedno područje života životinja, 300.000 lovaca samo u Njemačkoj ubije 5 miliona životinja u slobodnim lovištima – stupicama, sa udobnih čeka, sačmom koja zečevima bolno prorešeta kožu i nerve, kroz unakazujuće hice koji divljim svinjama, srnama i jelenima rastrgaju crijeva i stavljaju ih na višesatne muke.

Čovjek je ogrezao u krvi svojih sustvorenja da bi zadovoljio svoju požudu za mesom i svoju radost ubijanja prilikom lova. Većina ljudi pritom ništa ne misli jer životinje su konačno ovdje, da bi ih mi ubili i pojeli. Tako to hoće tradicija koja nas sprečava da spoznamo kakav monstruozni teroristički režim provodi čovjek-laktaš prema bliskim rođacima u evolucijskoj povijesti život - rođacima koji imaju oči kojima nas gledaju, osjećaju radost i bol i u neizrecivom strahu bivaju lovljeni i ubijani. Ako nismo ubili svoju savjest, osjetit ćemo da se radi o jednom kolektivnom zločinu kozmičkih razmjera, koji će imati posljedice za razvoj čovječanstva, ako se ono toga ne oslobodi.

---