Glas za životinje
	Kazalo brošure o Zakladi Gabriele Za uvod Božanski dah struji i kroz prirodu i životinje Tradicija ne opravdava okrutnost Materijalizam ide prema kraju Životinje trebaju životni prostor Nastanak modernog "kultiviranog krajolika" Miroljubiva zemljoradnja Jedinstvo života Ljudi i životinje opet postaju prijatelji Zakoni vječnog Stvoritelja protive se hotimičnom lovu i progonu životinja Kraljevstvo mira postaje vidljivo Kako možete pomoći?
	Životinjske priče sa Milosrdne zemlje
	Najnovije vijesti sa Zemlje mira
	Radost za životinje
	Daljnja literatura i linkovi
	Download brošura i letaka
	Sakupljanje potpisa za zaštitu životinja i protiv lova
	Kontakt, narudžbe
	Kako možete pomoći?
	Akcija »Već i 1,- kuna pomaže!«
	Mi želimo imati kuma
	Pismo lovcima
	Impressum

Sve ove livade i šume, koje su nam danas same po sebi razumljive, prvotno nisu postojale. Kad je prije 12 000 godina ledeno doba prilazilo kraju i zaleđeno tlo hladne stepe se odmrznulo, nikla je nova vegetacija. Ekolozi naslućuju da je to “trajalo samo nekoliko tisuća godina, dok cijela srednja Europa nije postala zatvorena šuma. Šume su doduše bile različitih kompozicija po područjima, no u pravilu su najveći dio predstavljali hrast, bukva i grab”. Tako je to izgledalo još prije 2000 godina.

Tek nakon doba seoba stanovništva počele su velike čistine, koje su napravile mjesta kultiviranoj zemljoradnji u idućih 1000 godina, povezanost polja i šuma te doseljenje ljudi. Trećina tog područja bila je šuma. Na ostatku nastale su poljane, livade i polja, šumarci, vode i voćnjaci, mreža različitih životnih prostora, na kojima je raznolikost biljaka i životinja našla svoje mjesto. Stapanje kulture i prirode u promjenjiv krajolik livada i šuma te seoskih naselja prenijeli su nam slikari pejzaža i pjesnici u divnim bojama. Idila je sigurno bila pokvarena nožem za klanje i lovom.

Krajem 18.-tog stoljeća šume su bile toliko iskorištene i posječene, da je prijetila ekološka katastrofa. Da zemlja ne bi opustjela, nagli rast novih šuma bio je neophodan. To je dovelo do modernog šumarstva, na kojem se bazira današnja slika šume. Brzo rastuće vrste drveća, prije svega omorika, trebale su pokriti potrebe za drvom i pružiti zaštitu tlu i opskrbu vodom. Uspjelo je pošumljavanje trećine srednjeeuropske zemljane površine. No, divlje šume iz prijašnjeg doba postale su današnje monokulture sa svojom jednoličnom pojavom.

Nekoliko stoljeća drveće u redovima živjelo je zajedno s pejzažnim mozaikom šuma i druma, koji je nastao tijekom stoljeća. Sredinom prošlog stoljeća i to je nestalo. Poljsko cvijeće i divlje bilje postalo je žrtvom kalendara prskanja zemljoradnika. Od zemljoradnje uređene na malom prostoru, nastale su monokulture moderne agrarne industrije koja je umjetnim gnojivima i sve savršenijim strojevima izvukla zadnje snage iz tla i sve više i više ga oslabila. Konsolidacija tla i preusmjeravanje potoka, asfaltiranje i planiranje pobrinulo se za poljoprivredu prikladnu strojevima, u kojoj je životni prostor za životinje postajao sve uži.

Budući da je razvoj ratarskog kulturnog krajolika u tisuću godina razvio prije svega nevjerojatno bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta u Europi, one su sada sve više i više gubile svoj dom. Zbog unaprijed ucrtane strukture uništene su različite vrste biotopa, u kojima kunići i poljski miševi, jarebice i prepelice te mnogi drugi više nisu nalazili utočište. Poljsko bilje postalo je korov. Mjesta je bilo samo za ono što donosi korist. Svinje i goveda, kokoši i guske, koji su se veselili slobodnoj prirodi svojeg života, većim dijelom su završili u tmurnim štalama za masovan uzgoj životinja koje proizvode čitave poplave gnojiva kojima moderna poljoprivreda truje polja. Udio jakih gnojiva i sredstava za zaštitu biljaka postao je smrt za bogatstvo vrsta. Mnoge životinje izgubile su svoje biljke za jelo. Crvene liste biljnih vrsta koje izumiru sve su dulje – to su posljedice industrijske poljoprivrede.

"Tamo gdje vlada poljoprivreda i gdje je šumarstvo unificiralo strukture šuma, većini vrsta loše se piše. Više od dvije trećine biljnih vrsta u Njemačkoj, koje su trenutno u svom stalnom postojanju nazadovale ili su ugrožene, zadesio je razvoj poljoprivrede ... No nisu samo šareno cvijeće i čarobni leptiri, ševin pjev, jarebice i zečevi postali žrtve poljoprivrede. Već odavno ju je trebalo ocijeniti kao najvažnijeg zagađivača jer njezino djelovanje prijeti podzemnim vodama naše vode za piće, a usklađivanje proizvodnih površina puno je oduzelo panoramskoj čari i ljepoti kulturnog krajolika. To posve neposredno pogađa ljudski svijet – naš okoliš ."13

Toliko o izjavi jednog ekologa koji misli da je potrebno u ime ljudi zalagati se za više obzira prema životinjama. “Gabriele” zaklada radi direktno u ime životinja i stvara za njih životne prostore koje im je čovjek oduzeo.

Gabriele je to jednom ovako sročila:

Nekoć je Zemlja nosila bogata polja, svijetle livade i zdrave šume. Danas su ona bolesna, a i životinje obolijevaju. Izvori vode postaju sve rjeđi, potoci nestaju, jer se uplitanjem ljudi spustila razina podzemnih voda. Šume, domovina mnogih životinja, bivaju posječene, spaljene; mnoga naša životinjska braća i sestre su bez doma.

Sve češće smo svjedoci radikalnog uništenja krajolika i bez sumnje se moramo lupiti o prsa i reći: Mi ljudi to dopuštamo.

	No priroda i životinje zovu i govore nam u srce: "Pomozite nam, mi tražimo svoju domovinu: šume, polja. Mi tražimo livade, koje imaju zdravo bilje, travu i plodove. Tražimo ono, što nam je namijenio Bog Stvoritelj, koji je vaš i naš život." Najmanja životna bića zovu: "Trebamo biotope, čisto tlo i bistru vodu." Mnoge životinje se tuže: "Žedne smo; treba nam bistra pitka voda!" Šume mole: "Pomozite nam! Trebamo živjeti još mnogo godina da bismo vama ljudima dale kisik i životnu snagu. Vi ljudi, pomozite nam, i to brzo! Dobri ljudi i mi, priroda i životinje, zajednički možemo brzo stvoriti životni prostor gdje bismo svi mogli živjeti u miru i jedinstvu." Dragi prijatelji prirode i životinja! To ne bi trebao ostati san, nego bi uskoro trebalo biti vidljivo, kako bismo mi i naša djeca i djeca naše djece mogli živjeti u miru s prirodom i životinjama, kako bismo mi ljudi osjetili blagoslov koji struji iz jedinstva života.

---